Archive for May, 2008

‡ZAVJERE‡

Zavjere ili urote, teorije o zavjerama, bujna mašta, živa istina. Sve su to pojmovi koje bismo lako mogli povezati i koji bi, zajedno, mogli činiti jednu logičnu cjelinu. Neke pojmove, poput žive istine, nikad nećemo čuti jer istinu, jednostavno, ne smijemo znati.

Zavjere kuju ljudi koji su na vlasti i koji se žele tu zadržati, ali, zbog svoje nesigurnosti, i uz pomoć svojeg lisičjeg uma, pokušavaju zataškati stvarne činjenice. Teorije o njima i sličnima stvaraju ljudi koji, najednostavnije rečeno, nemaju pametnijeg posla. Ili? Mislim da u tome ima više od toga. Nekoliko individua može biti pokrenuto zaluđenošću i bujnom maštom, ali, kad se više ljudi okupi oko istog mišljenja, zar ćemo ih sve prozvati luđacima?

Promatrajući te ljude i čuvši njihove priče, dolazimo do zaključka da ima istine u onome sto pričaju. Mnogi miješaju činjenice s onim što se čini kao činjenica. I neka bizarno besmislena teorija može se dokazati kao točna, premda to nije. Takve teorije, koje više služe za zabavu možemo objasniti činjenicom da ih ljudi pokreću kako kako bi održali legendu. Takva je ona da je Elvis živ, da su sve kraljevske loze u Europi lažne jer su, svaka u svoje vrijeme, otele vlast pravoj aristrokraciji, koja je izravni krvni nasljednik Isusa, zbog toga što je on imao djecu s Marijom Magdalenom, da je Johna Lennona, Kurta Cobaina i Jimija Hendrixa ubila CIA, kako svojim pjesmama ne bi tjerali mlade na bunt protiv vrijednosti koje su odgovarale tadašnjoj vlasti, da je Lady Di ubila britanska tajna služba kako bi spriječila njezin nepovoljan utjecaj na poziciju kraljevske obitelji u britanskom društvu i politici, da su Johna F. Kennedyja dali ubiti teksaški naftaši, vojni vrh, Castro, mafija ili CIA…

Kada čujem teoriju koja kaže da Amerikanci nikada nisu sletjeli na Mjesec, nasmijem se tome što kažu da je svemir finalna, posljednja, rubna granica, a na kraju ispada da je taj svemir snimljen u holivudskom studiju.

(: “Space may be the final frontier but it’s made in a Hollywood basement.”)

Postoje i one teorije od kojih se naježimo, pitajući se postoje li zaista tako okrutni ljudi na planeti Zemlji i otkud li su samo izašli. Zar iz samog njezinog središta? «Pali s Marsa» sigurno nisu jer tko nam jamči da on postoji. Te teorije zaista izgledaju preokrutne da bi se moglo pomisliti da je takvo što mogao smisliti ljudski um.

Neke od njih kažu da najbogatije zemlje u suradnji s burzama i farmaceutskom industrijom namjerno drže Afriku gladnom, kako bi tamo besplatno testirali lijekove i lažnom humanitarnom pomoći regulirali cijene žita, vode i ostale robe, da je virus HIV-a namjerno pušten iz američkih laboratorija, da je napade 11. rujna organizirala američka administracija kako bi dobila pokriće za uvođenje diktature i pokretanje strategije za uništenje islamskog svijeta te uspostavu apsolutne dominacije u svijetu.

Uvijek me je posebno privlačila ova zadnja, koja se tiče 11. rujna. Neki kažu da je SAD tim događajem htio hipnotizirati vlastitu naciju i ostatak svijeta. Neki odlaze u krajnost i kažu da nikad nisu vidjeli bolje specijalne efekte i jače konstruiranu dramaturšku atmosferu.

Još se dobro sjećam dana kad je SAD zadesila ta katastrofa. Mislim da se ipak ne može reci da ju je namjestila američka vlada. Ali uvijek se dovodi u pitanje je li učinila sve potrebno da taj užas zaustavi. Nešto definitvno nije bilo u redu tog dana. Možda vlada i nije bila kriva, ali netko je bio kriv. I taj netko se još uvijek slatko smije, bila to Al Qaeda ili, pak, netko deseti.

Da ljude još i danas zanima i fascinira 11. rujna, govore brojni filmovi koji su snimljeni na tu temu i brojne teorije koje se iz dana u dan gomilaju. Naravno, priču drži i sam George Bush Jr. koji svojim suludim političkim postupcima još više hrani mozgove željne ovakvih priča i teorija.

Najpoznatiji simbol SAD-a, nakon zvjezdica i crta sa zastave, je «Američki Orao”. Stih koji slijedi je preuzet iz Kur’ana, svete knjige islama: «Zapisano je da će sin Arabije probuditi strahovitog «Orla”. Ljutnju «Orla” osjetit će svi u zemljama Alaha i, makar će neki drhtati u očaju, drugi će u nadi govoriti: Ljutnja Orla je očistila zemlje Alaha i tamo je zavladao mir.” To je stih 9.11 u Kur’anu.

Isto tako, nova novčanica od 20 američkih dolara sadržava skrivene slike napada na WTC i Pentagon. Pogledajte!

Pentagon u plamenu

Ista novčanica okrenuta na drugu stranu-WTC

Trebate još dokaza?

I za kraj, ako niste ljubitelj urota i ako volite svijet gledati kroz ružičaste naočale, naivno misleći da je sve što vam ljudi kažu istina, probajte ovo.

Otvorite Microsoft Word i napravite sljedeće: 1) Utipkajte Q33 NY. To je službeni naziv leta prvog aviona koji se zabio u Twin Towers, 2) Zacrnite ih i povećajte font na 48, 3) Promijenite font slova na WINDINGS.

Jezivo, zar ne?

Ako želite saznati više o teorijama zavjere, možete pogledati na ovim linkovima:

http://carpenoctem.tv/cons/

http://www.2spare.com/item_43133.aspx

http://www.alternet.org/story/14873/

Vaša Kikapixie

Monday, May 26th, 2008

More trouble than it’s worth

Iako nije tema koju bi inače odabrala za novi post, ponukana time da malo pomognem/odmognem ovogodišnjim maturantima i željom admina da opišemo svoja iskustva, odlučih kopirat post koji sam napisala prije nekih godinu dana, kada su i mene morile iste brige.

Mučile su me muke koje muče svakog maturanta - gdje na faks?

To pitanje me muči još uvijek, iako nisam jedna od onih koji zbilja nemaju pojma kud će sa sobom u životu! Za sebe znam da sam tipični društvenjak i da me prirodni predmeti poput matematike, fizike, i kemije apsolutno ne zanimaju. Svaka čast vama koji volite te sve silne zagrade, dvojne razlomke, polarne i nepolarne molekule…

Pratila sam svoje misli i surfala po raznim stranicama na netu koje bi mi mogle vise reci - mislim na neku vrstu upitnika koje mozete rješiti da bi doznali koje vam zanimanje odgovara. I nakon toga dosla sam do zakljucka da mi, od svih tih zanimanja koje se nudi (a zapravo ne nudi ih se puno ako u isti koš stavite stolare, kožare, postolare i sl - bez uvrede ikom), da me najvise zanima NOVINARSTVO!

Taj posao bi ujedinio moje želju za poslom koji nije monoton, posao koji zahtjeva poznavanje jezika, posao koji ti omogućuje da stupaš u kontakte s ljudima iznova i iznova, u želji da saznaš više o njima! Moja znatiželja i želja za radom i uspjehom, mislim da bi me dovela veoma daleko… Makar bila prvo potrčko… Mora se odnekud krenuti.

Jer novaca nema uvijek…a ni sreće, pa da čim završim faks, dobijem posao novinarke. Kao primjeri nam mogu poslužiti toliki slučajevi žena s završenim faksom, i to ne bilokakvim faksom, koje danas rade kao čistaćice, samo da bi si nešto zaradile!

Nedavni sastavak koji smo morali pisati pod satom hrvatskog, potaknuo me da se ponovo stavim na muke, iako bi kad tad to trebala učiniti. Tema koju sam ja odabrala bila je - “Imam san”!

Ta tema mi se učinila najbližom, a sad da ne zamaram profu svojim željama i snovima da upoznam Pepperse, bacila sam se na obrađivanje ovog drugog sna!

 

Taj san se kosi sa mojim ambicijama i željama za budućnost. Specijalni efekti koji se u mom snu nalaze, nisu mogući u stvarnosti.

Nisam ni mislila da cim zavrsim faks, budem Goran Milić, ali nažalost, dok sanjam ne postoji toliko zapreka koliko u pravom životu. Prva mi je zapreka, ova zemlja koja ustvari i nije tako loša, ali opet ne nudi pregršt mogućnosti koje mogu naći u nekim susjednim zemljama. Dakako, onim zapadnijim :) Once again, bez uvrede domoljupcima…


Fabula koja se provlaci kroz moj život, postaje sve kompliciranija i kompliciranija i to mi se nimalo ne sviđa. Pokušavam sa svake strane skupiti neke informacije koje bi mi mozda olakšale odluku ali uvijek dobivam polovične odgovore i na kraju kad ih zbrojim dobijem čistu nulu na kraju.

Polovica mi priča onu dobro poznatu priču - “Tina, samo ti slijedi svoje snove i tako se nećeš naći u situaciji da se jednog dana ustaneš i zapitaš što radiš na tom poslu”, a polovica pak priča - “Tina, u novinarstvu ti nema kruha i danas svaka budala može biti novinar, sa potpuno desetim završenim faksom.”

I sad kog da slusam kad svi imaju pravo??

Poludit ću jos više jer svi oko mene pričaju kako se od drugog mjeseca sljedeće godine moraju prijavit za pripreme za faks, a ja ludim jer ne znam ništa. Dobro, ne baš ništa, ali kad nisi siguran, to je ko da nemaš ništa!

ili

POMAK

ili pak besplatne pripreme za faks?

Sve mi je ostalo u ovom trenutku sekundarno. Od drugih ponekad tražim da prepoznaju moje kvalititete, potencijale i time želim potvrdu. Potvrdu da sam ispravno odlučila. I kad je dobijem, opet me čekaju ove iste muke. Ja ne želim igrati na kartu - mamica i tatica ce mi pomoći svojim novcem jer ga neće uvijek biti.

Ako ne računam samo na sebe, završit ću u slijepoj ulici jer me kad tad netko može prestat vodit ili pomagat mi.

Računajući na to da uvijek mogu, i s nekim desetim završenim faksom upasti u neki novinarski posao, razmišljala sam da studiram jezike. Oni će nam, ulaskom u EU itekako trebati! Opet, i tu postoji problem jer, već sa završenim tečajem nekog jezika možeš dobiti certifikat i on ti u poslu može dosta pomoći… I zašto onda uopce ići studirati jezike?

 

Znanje je danas, nažalost, ne toliko važna karika u nasem drustvu i sve se više cijene spretnost i snalažljivost. Ne kažem da ga ne treba imati.

 

Možda ovoliku dramaturšku atmosferu samo ja stvaram, a možda su za to krive prilike u kojima živim. Ko će ga znati?

Umjerenog pesimizma će kod mene uvijek biti, ali i žarke želje za uspjehom. Držite fige da u ovom dragocjenom vremenu preko praznika razaznam sto mi je bitno i odlučim pravilno! Na tronu ću se, bar u mojim snovima, naći tek onda kad u stvarnosti svoje realne mogućnosti pretvorim u praktičnu činjenicu. Tada će specijalni efekti biti još bolji nego u snu, nadam se.

Ono što sigurno znam, je da ću ovog Božića, prije svega poželjeti da moje brige i sumnje nestanu i da imam čist put pred sobom. Jedino tako imam preduvjete za uspjeh. Za ostvarenje svog sna.

U mukama, Vaša Kikapixie

(19. prosinca 2006.)

 

Pohađala sam besplatne pripreme koje je financirao grad i mogu Vam reći da nema nikakve razlike između tih i plaćenih. Neke moje prijateljice koje su išle na plaćene pripreme znale su omaložavati ove besplatne. Govorile su mi kako osim ostalih profesora na njihovim pripremama nastavu drže i neki naši, iz gimnazije, i po tom sam za zaključila da je kvaliteta izabranih profesora za pripreme ista kao i kod mene, na besplatnim pripremama. Naime, isto tako, profesori iz naše gimazije predavali su i kod mene.

Zašto bacati novce na pripreme? Na kraju krajeva, koliko sam ljudi čula da plaćaju pripreme, a da završe na kavama jer im je naporno i šesti dan u tjednu sjediti u klupama.

Isto tako, nakon svih tih priprema, Vi možda imate svu potrebnu literaturu iz koje treba učit, ali ključno je ovo - TREBA UČITI! A to Vam znanje neće dati Vaše skupe pripreme, već mir, koncentracija i želja za učenjem.

Što je najvažnije, ispada da sam puno bolje rezultate ostvarila na prijamnima na koje sam išla nego neki koji su išli na plaćene. Sad, ili sam ja genije (a nisam), ili su pripreme iste kvalitete, ili su me jednostavno pogodila pitanja na prijamnom. Ne znam.

Sada, već duboko u drugom semestru studija novinarstva s nikakvih zaostataka iz prvog semestra, mogu reći da sam relativno zadovoljna odabranim. Relativno jer učim ono što me zanima, no organizacija Fakulteta političkih znanosti je ono što me smeta. No s ovim problemom ćete se upoznati veoma brzo, već pri upisu. Ako se, naravno odlučite za taj faks.

Očito je da sam odlučila slijediti svoje snove, koliko god to patetično zvučalo. Iako ću se truditi ne previše pesimistično razmišljati, uvijek će me mučiti pitanje

 

Hoće li mi se upornost i volja isplatiti?

Ko zna (ah, nitko, nitko nista ne zna,
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trak istine u me,
A mozda su sanje…

“Povratak”, Dobriša Cesarić

 

 

 

Kikapixie

Tuesday, May 13th, 2008

Guinness - ne piva, već knjiga rekorda

Uvijek, ali uvijek, opčinjavale u me neobične stvari.
Zar Vam nije zanimljivo gledati i slušati što su sve ljudi sposobni napraviti da bi ostavili svoje mjesto u povijesti?
Opet, na neki način, žalosno je vidjeti koliko su ljudi u stanju napraviti stvari i u kojoj mjeri i koje glupost im padaju na pamet da dobe svojih pet minuta slave.

Guinnessova knjiga rekorda je jedini dokument koji bilježi ovakve pothvate i približava ih nama, običnim smrtnicima neželjnima kratkotrajne slave.
Ideja za ovakvo što postala je stvarnost kad su Norris i Ross McWhirter, koji su vodili agenciju za pronalazak zanimljivosti u Londonu, zaduženi za izdanje knjige koja je kasnije postala Guinnessova knjiga rekorda. Prvo izdanje proslavilo se 27. kolovoza 1955. i knjiga je došla u sam vrh bestsellera u Britaniji već do Božića te godine.

Od tada Guinness World Records stoji kao vodeće ime u svijetu kad se priča o rekordima. To je knjiga koja izlazi jednom godišnje kao zbirka superlativa, od ljudskih podviga do ekstremnih pojava koje se mogu naći u prirodi. Da sve to bude u redu brine se cijeli tim stručnjaka koji prate sve postignute rekorde, provjeravaju vjerodostojnost. Broje se rekordi za koje nema nikakve sumnje da su stvarno takvi. A i sama knjiga Guinnessovih rekorda je rekorder: prodaje se u više od 94 milijuna kopija u 100 različitih država na različitih 37 jezika.

Tko su zapravo rekorderi?
Većina ljudi su zapravo potencijalni neobični rekorderi, željni makar spomena u Guinnessovoj knjizi i ti ljudi će teško odoljeti izazovu da po bilo čemu budu NAJ u svijetu. A upravo to NAJ je glavno geslo!
U posljednjih 48 godina tisuće fanatika pojeli su neprobavljivo, podnijeli nepodnošljivo i podvrgli se nezamislivom samo da bi se upisali u knjigu suludih rekorda. U posljednje vrijeme na takve izazove se odlučuju cak i cijeli gradovi pokušavajući biti najbolji i najmasovniji u kategoriji tipa: najveći doručak, najmasovniji poljubac…

Knjiga bilježi neobične svjetske rekorde, ali nam uglavnom ostaje dužna za odgovore na mnoga pitanja. Neki od rekorda su tipa osobnih osobina ljudi: najviša (najniža) žena na svijetu, najviši (najniži) muškarac na svijetu, najstariji čovjek (žena), najdlakaviji čovjek, najduže dlake iz ušiju… Neki rekordi se pak odnose na osobine životinjskih i biljnih vrsta.

Guinnessova knjiga bilježi razne kategorije ljudske spremnosti, upornosti i nastranosti. Rekordera ima i u kategorijama: najvećem broju štipaljki zakačenih na lice, u neprekidnom govorenju, najveći žderonja, u najvećem simultanom ljubljenju, najbrži penjač na drveće, najbrži brijač… ali možete u knjigu ući i kao najgori vozač na svijetu, po broju skupljenih kazni za nepravilno parkiranje, najgori političar…

Uz pokoje objašnjenje, ovdje sam Vam navela uglavnom činjenice vezane uz moju temu.
Znam da je post zanimljviji kada u njemu ima i trag vlastitog iskustva no vjerujte mi, ja sam jedan običan čovjek koji bi jedino mogao postaviti rekord u ljenčarenju.
No uz popis rekorda koje sam odabrala kao najzanimljivije slijedit će i kratak komentar s moje strane.

Najtetoviranija osoba na svijetu

Volim tetovaže i čak si ju planiram napraviti ali ovo je previše. Zamislite samo kako je moralo tog čovjeka boljeti koža cijelog tijela? S druge strane, nakon toliko tetovaža, vjerojatno je otupio i ne osjeća više bol. Smiješna stvar je ta što je ovaj čovjek kao “suprotan” Michael Jackson jer, čovjek je na ovakav način postao crnac dok svi znamo koje je MJ rase ovih dana.
Tisuću sati je ova osoba provela u rukama stotine tattoo artista kako bi izgledao ovakav. Tetovirao je i očne kapke, osjetljivu kožu između prstiju, unutrašnjost uške, pa čak i desni.

Najduže dlake iz uha

Ako ste mislili da su ovo zalisci ili jednostavno neposlušna kosa iz uha koja strši, varate se! Ovaj Indijac ima najduže dlake iz uha, duge čak 13.2 cm.

Najispirsanija žena na svijetu

Ok, imala sam jedan piercing na obrvi ali ovdje je granica dobrog ukusa prijeđena. Kako i nebi bila kad govorimo o rekordima. Ova žena ima 720 piercinga. Samo me zanima kako će skinuti sve te pirseve kad jednog dana bude imala zdravstvenih problema i kad će morati npr. ići na rentgen (za koji se mora skinuti sav nakit). Čudi me kako joj tijelo nije odbacilo toliko stranih predmeta u sebi.

Najispupčenije oči na svijetu

Ova Amerikanka može izbaciti svoje oči 12 cm izvan svojih očnih duplji. Ako mene pitate, ja sam uvijek mrzila kada su nam kao klinkama dečki voljeli radit slične stvari sa svojim očima da nas zastraše. Nije mi jednostavno prirodno. Mislim da djelim mišljenje s većinom.

Najrastezljivija koža

Amerikanac Garry Turner ima rijetki sindrom zvan Elhers-Danlos. U težim slučajevima ovakvo stanje može dovesti do ozbiljnijih posljedica. Meni izgleda degutantno, no hej, ne razvlači kožu čovjek jer mu je to fora već je jadan bolestan.

Najduži nokti na svijetu

Moji su trenutno dugi možda pola centimetra i ja sam već živčana. Pišem po tipkovnici i udaram krive tipke jer ne znam bi li pisala jagodicama ili noktom, lol. Kako se ta žena počoha? Kako išta radi? Njoj bi trebala jedna dobra grickalica ili bolje motorna pila da se riješi ovih sedam i pol metara dugačkih noktiju.

Najveći bazen na svijetu

Zove se San Alfonso del Mar i nalazi se u Čileu. Dug je 1,013 m (3,324 ft) i zauzima 8 ha. Mislim da bi svatko u njemu htio provesti godišnji odmor. Dok usne ne poplave!

Najmanji pas na svijetu

Najmanji pas na svijetu zove se Heaven Sent Brandy, i ženska chihuahua duga 15.2 cm, mjerena od nosa do kraja repa. Živi sa svojom vlasnicom na Floridi. Baš me zanima lovi li ona miševe ili oni nju?

Ovo su samo neki primjeri, oni zanimljiviji. Dodala bi ja još ali da Vas ne zamaram, mislim da bi bilo dosta.

Ako Vam negdje padne i neka luda ideja na pamet i odlučite oboriti svjetski rekord, dovoljno je reći kako postupak od ideje do realizacije i nije tako kompliciran. Potrebno je provjeriti da li je možda već takav rekord postavljen i koliko on iznosi, te kad ste se uvjerili da nema nikoga poput vas i/li da ste najbolji, javite se preko
http://www.guinessworldrecords.com/

Vaša Kikapixie

Friday, May 9th, 2008